Ovaj vikend održano je novo izdanje Bačuka Trophyja, kako neki kažu – “Liga prvaka za mlađe uzraste”. Turnir za NK Jarun bio je sve samo ne miran i predvidljiv.
Momčad iz Zagreba ušla je u turnir oslabljena jer je zbog ozljede izostao Kršulović, dok je Šuto bio izvan kadra zbog privatnih obaveza koje nije htio dodatno komentirati. Situacija je natjerala stožer na brzu reakciju pa su u kadar uskočili mladi Horvatić i Matić iz omladinskog pogona NK Jaruna.
U prvoj utakmici protiv Nehaja Jarun je krenuo furiozno i već u 2. minuti Maslarić zabija nakon ubačaja Kalcine, što je izgledalo kao najava lagane utakmice. Međutim, umjesto mirnog nastavka, utakmica se vrlo brzo otvorila na obje strane jer je i Nehaj ozbiljno prijetio. Krenula je serija promašaja, blokova i situacija u kojima se činilo da lopta jednostavno odbija ući u gol. Mihaljević i Kalcina su prijetili, Maslarić pogađao stativu, a protivnički golman odjednom je izgledao kao da ima više od dvije ruke. Kada se činilo da će sve ostati na propuštenim prilikama, Kalcina je raspalio iz daljine i pogodio na način da je golman mogao samo ispratiti loptu pogledom – 2:0.
Protiv ND Bistrca utakmica je bila zatvorenija, ali s jednim posebnim trenutkom. Prije prvog pogotka Maslarić je presjekao njihovu uigranu kombinaciju u obrani, uzeo loptu i poentirao iz kuta iz kojeg se inače ne puca, već pozdravlja publika. Kasnije je Kalcina potvrdio dominaciju drugim golom te je Jarun s dva pogotka mirno riješio utakmicu. Uz Kalcinu i Pekvarića, koji su prijetili izvana, te Dokozu, koji je držao sve pod kontrolom, Jarun je rutinski priveo utakmicu kraju – 2:0.
Treća utakmica protiv škole nogometa 1. Gol bila je prava škola realizacije. Jarun je stvarao prilike kao na traci, ali lopta jednostavno nije htjela u gol. Grabušić, Bonić, Kalcina, Maslarić te mladi Matić – svi su dolazili u situacije koje su izgledale kao siguran pogodak, ali završnica je redovito bila ili blok ili golman. Jedini koji je uspio probiti taj zid bio je Maslarić, koji je zabio pogodak i barem djelomično smirio frustracije u napadu, iako je dojam ostao da se utakmica mogla riješiti i puno ranije – 1:0.
Protiv Rovinja priča je bila nešto drugačija. Tamo je trebalo strpljenja, puno pokušaja i malo živaca jer lopta ponovno nije htjela ući u gol sve dok Mihanović nije odlučio uzeti stvar u svoje ruke i slalomom probiti obranu te zabiti pogodak koji je otvorio utakmicu. Nakon toga Grabušić je potvrdio pobjedu na asistenciju Bonića. Jarun je prvi put djelovao kao ekipa koja zna čekati pravi trenutak – 2:0.
U utakmici protiv Torette sve se otvorilo puno ranije i Jarun je izgledao najzrelije do tada na turniru. Bonić i Maslarić međusobno su kombinirali i zabijali. U toj utakmici posebno se istaknuo i zračni segment igre, gdje je Kalcina ponovno bio opasan, a jedan od napada završio je njegovim pogotkom glavom nakon kornera Grabušića, što je dodatno otvorilo utakmicu i psihološki slomilo protivnika. Nakon toga Jarun je potpuno preuzeo ritam, a Toretta je sve teže izlazila iz vlastite polovice. Kalcina je prijetio iz svih mogućih udaljenosti. Protivnik je jednostavno imao problem pratiti tempo, a Jarun je ovaj put bez većih muka pretvorio prilike u golove i utakmicu završio u mirnijem ritmu nego inače – 3:0.
Piran je bio potpuna suprotnost – najteži ispit turnira i utakmica koja je izgledala kao da će trajati beskonačno. To je bila utakmica u kojoj je Dokoza na golu imao dan kada se činilo da je nemoguće postalo rutina. Branio je zicere, udarce iz daljine i sve između, dok je napad Jaruna propuštao svoje šanse. U takvom ritmu utakmica je postajala sve nervoznija, a svaka pogreška mogla je odlučiti sve. Iako je Mihaljević uspio postići pogodak, Piran je stalno prijetio i na kraju došao do odlučujućeg gola u samoj završnici, ostavljajući dojam utakmice koja je mogla otići na bilo koju stranu. Bili su to prvi i jedini golovi koje je Jarun primio na turniru – 1:2.
U utakmici za treće mjesto protiv Orijenta Jarun je djelovao najzrelije. Grabušić je asistirao Maslariću za rano vodstvo, Bonić je nakon prekida povećao prednost, a Dokoza i Pekvarić mirno su zatvarali sve pokušaje protivnika. Orijent je pokušavao uhvatiti ritam, imao je nekoliko opasnih situacija i udaraca iz daljine, ali Jarun je ovaj put izgledao stabilno, bez panike i s jasnom kontrolom utakmice od početka do kraja – 2:0.
TRENUTAK TURNIRA – “JARUNSKI TOP”
Bez ikakve dileme, trenutak turnira bio je Kalcinin pogodak iz slobodnog udarca protiv Nehaja. Ne zbog toga što je to bio “samo gol”, nego zbog načina na koji se sve odvilo. Mirno namještanje lopte, kratka tišina, udarac koji izgleda kao da ide predaleko da bi bio opasan, a onda nagli pad i završetak u mreži, kao da je lopta imala svoju točno zacrtanu putanju. Od tog trenutka nadimak “Jarunski top” više nije bio šala, nego činjenica.
Turnir je na kraju pokazao Jarun u svim verzijama – dominantan, nervozan, efikasan i ponekad frustriran, ali uvijek s dovoljno kvalitete da riješi utakmicu. Ako se nešto može izvući kao zaključak, onda je to da si ova ekipa možda voli zakomplicirati život, ali još više voli kad Kalcina opali s distance i riješi sve rasprave.
DVOJICA IGRAČA U IDEALNOJ MOMČADI
Dodatno priznanje za sjajan nastup NK Jaruna stiglo je i nakon završetka turnira. U službeni Dream Team Bačuka Trophyja uvrštena su dvojica igrača zagrebačke momčadi – Josip Mihaljević i Tomislav Pekvarić.
Uvrštenje dvojice igrača Jaruna u idealnu momčad dodatna je potvrda kvalitetnog nastupa zagrebačkog sastava na još jednom izuzetno jakom turniru.
