Ponovili uspjeh iz 2024. godine
Jarun je imao produženi vikend u Svetom Martinu na Muri. Od 29.05. do 31.05. nastupali su na osmom izdanju turnira te ponovili uspjeh iz 2024. godine.
Jarun je nastupio s dvije ekipe. Jedna je zaustavljena u četvrtfinalu, što je također veliki uspjeh, budući da su ispali od kasnijeg finalista, ekipe Zagreba.
Grupna faza odrađena je u petak i subotu, a redom su padali Novi Jelkovec, Ponikve OŠ, Mladost Buzin, Sloboda Varaždin i Sava Rugvica.
Dok su seniori u subotu ispadali u niži rang, ekipa Jaruna marširala je prema osmini finala.
Nedjelja je donijela završni dan turnira i potpuno novu priču. Osvanuo je sunčan, vruć i sparan dan, iako se nakon noćnog nevremena to nije moglo naslutiti. Kiša je padala cijelu noć, stvarajući idealne uvjete za najezdu komaraca kojih je bilo u popriličnom broju.
Završnica uzbudljiva do samog kraja
Osmina finala donijela je Segestu, jednog od najtežih mogućih protivnika. Jarun u utakmicu ulazi nervozno i rastrgano, dok se protivnici nisu libili čvrstih startova. Nakon početnih nekoliko minuta igrači Jaruna dolaze do daha, a nakon jedne lijepe akcije lopta dolazi do jarunskog Pippa Inzaghija, Filipa Maslarića, koji zaobilazi vratara i praktički iz mrtvog kuta zabija za 1:0.
Nakon toga Jarun koristi jednu smušenost u obrani Segeste, a Kršulović zabija za 2:0. Segesta nastavlja s pritiskom i nekoliko minuta prije kraja smanjuje na 2:1. Do kraja je Jarun plesao na rubu, ali je sačuvao prednost. Treba napomenuti kako je Segesta imala veliku priliku u posljednjem napadu, gdje je Jarun spasila sama božica Fortuna.
Četvrtfinale je donijelo stare znance s istoka grada, ekipu Studentskog Grada. Utakmica je od samog početka bila jednosmjerna ulica. Velik broj igrača dobio je priliku, a Jarun je upisao uvjerljivu pobjedu od 6:0.
Polufinale je bilo finale prije finala, bez uvrede za ostale sudionike. S druge strane stajala je Gorica. Za ovu utakmicu trener Potočki napravio je nekoliko taktičkih promjena. Šutu je spustio na lijevog stopera, Mihaljevića prebacio na desnog stopera, a Kalcinu postavio na desno krilo.
Utakmica je bila čvrsta, bez previše lijepih poteza. Nakon jednog ispucavanja Dokoze, možda i najboljeg koje je autor ovih redaka ikad vidio, lopta preskače vratara Gorice. Kalcina prati akciju do kraja i zabija na prazan gol.
Gorica je pritiskala, ali nije pronalazila način za izjednačenje jer se cijela momčad Jaruna odlično branila. Ipak, nekoliko minuta prije kraja Gorica dolazi do izjednačenja i utakmica odlazi u lutriju jedanaesteraca.
Svih pet izvođača Jaruna bilo je precizno, dok je jedan igrač Gorice pogodio prečku.
Finale je donijelo sraz s neugodnim Zagrebom. Momčad je to koju Jarun redovito pobjeđuje, ali uvijek vrlo tijesno. Kako bi rekli iskusni poznavatelji nogometnih turnira – finala se ne igraju, finala se pobjeđuju.
Pobjedu je donio joker s klupe, Marin Bonić, odličnim udarcem glavom u stilu Olivera Bierhoffa nakon sjajnog ubačaja Mate Šute.
Na kraju je konačni poredak bio:
- Jarun
- Zagreb
- Gorica
Posebno priznanje zaslužili su i igrači Jaruna koji su izabrani u Dream Team turnira: Toma Dokoza, Krsto Mihanović, Mate Šuto i Josip Mihaljević.
Prvi ljetni trofej je osvojen, a prema prikazanoj igri čini se da bi ovo moglo biti tek prvo slavlje u nizu.
